
Do juce nisam smatrala ovaj grad svojim... niti sebe njegovorm... ali, uvukao se miris Dunava u moje nozdrve, i ne mogu ga zaboraviti... taj miris me je naveo da osetim: evo, ovde pripadam! Taj plocnik su gazili moji tabani - nekad meko, nekad trapavo, slicno ljubavima koje u ovom gradu proziveh...
Nekad sam sebe zvala Provincijalkom (dosledna svom gradu). Zatim sebe prozvah Dosljakinjom (svoj grad nosila u srcu, ali mu nisam pripadala).
***
Setih se prvog koraka Balkanskom ulicom... Pricala je svoju pricu svaka kockica kaldrme dok su moje potpetice odzvanjale. Na ledjima pun ruksak snova... neki su odleteli sa lastama jos te jeseni... neke sam odsanjala... a neki jos uvek stoje u tom izbledelom vojnickom rancu, isaranom flomasterima raznih boja i iskrenoscu dobroh prijatelja... nekim od njih je sudjeno da zauvek ostanu tu ("jer snovi najvise vrede kada s tobom osede, kad s tobom ostare...", Balasevic).
Setih se dugih setnji Bulevarom revolucije. Krosnje drveca u toj, najduzoj ulici Beograda prave hladovinu i u najvrelijim danima... onim danima kad se djonovi urezuju u asfalt, i ti ostavljas trag... U Bulevaru se jede najbolji sladoled i pije najbolja moka. U Bulevaru je jedan od najvecih beogradskih parkova. Tu je i najbolji studentski dom, bas tamo doziveh svoju najvecu ljubav... Taj cuveni Bulevar revolucije delio je sa mnom svaku moju srecu i tugu... i uvek je slusao moje nepovezane misli...
Setih se Zvezdare, zbog njenog poeticnog imena. Jer, to je deo Beograda sa kojeg se "najbolje vide zvezde"(Kapor)... Najomiljenija knjiga iz detinjstva u mojoj masti izdvoji Zvezdaru za najlepse mesto iz bajke, a zivot bas u tom delu Beograda ucini zenom...
Setih se Zemunskog keja zbog reke... Jer, Dunav i ja imamo slicne gene ("...tecem i kad stojim...", Balasevic)... zbog splava u kome osetih svog kucnog duha, pa mi sati proticu kao minuti... zbog jedne drage prijateljice... zbog tamburasa...
Setih se i parka ispred svoje zgrade, zbog decije radosti koju je ponovo oziveo u meni... zbog dobrih ljudi koje tu upoznah... i koji me je, posle skoro decenije podstakao da se osetim zaista Beogradjankom!
je napisala:
je napisala:Razmisljam, da si bila bar za mrvu drugacija, ne bi bila tako
cenjena... dete "ucenih" roditelja (bolje reci, uobrazenih i
samodovoljnih), a opet tako obicna, jednostavna, prirodna... jednom
recju - d... Opirnije
Obilazimo mesta koja si volela... posecujemo ljude sa kojima si
uzivalal... nana je rekla da nije mogla da ti se priblizi... a ja
znam da ti se nije priblizio onaj ko nije hteo... nana je rekla da
si ... Opirnije
Tek kad se ovako nesto desi skapiras koliko je zivot kratak... do
pre 3-4 meseca sam se nervirala zbog tako nebitnih sitnica, zbog
tako mizernih stvari... verujem da cu posle ovoga postati flegman...
... Opirnije
Glava prihvata... mozak je to uredio, zivot-smrt... hej, pa to tako
mora! Ti nastavljas... tesko je, ali nastavljas... pustam racio da
olaksa stvari... znam da ona zeli da zivim... da ne placem... da ... Opirnije
Uspedoh da stavim na prst samo jedan tvoj prsten. Toliko ti prsti
bejahu uski... kazu da takvi prsti pripadaju umetnickim dusama...
Boje zidova... zavese... namestaj... u svemu je utkan tvoj d... Opirnije