
Podigla je glavu i pogledala ga ravno u oci… Njene ruke tvrde poput pravog pisca, olovka boje njenih misli i sva uprljana po licu kao da je slikala a ne pisala…
Savila je usne, nije progovarao, ali kad je ugledao prsten na njen ruci nije odolio; « Tko ti je dao taj prsten?», upitao ju je, ljubomoran mozda na tajne koje su se krile u njoj, medju njoj, u odjeci tamnoj koju je imala…
Kuca na plazi, na pjesku mokrom poslije popodnevne kise, zalazilo je sunce…
Na verandi stajao je covjek, naslonjen na drvenu ogradu, kosom pusten da vjetar nosi, zurio je u nju; pusio je, njegovo tijelo mirisalo je na more i na putovanja…
« Vratio si se?», drhtajucim glasom docekala ga je kao da ga i nije ocekivala. .
Ustala je i krenula prema njemu, no kad je produzila svoje ruke do lica muskarca, nasla se sama, opkoljena samo mirisom, onim mirisom koji je znala tako dobro, i nista vise…
Na toj verandi na kojoj su stajali, bio je drveni stol i na njemu biljeznica sa nekakvim dogovorima, uzela je u ruke i stisnula je…
« Tko je bio?», upito ju je muskarac s kojim je zivjela.
« Jedna uspomena… mozda», saptajucim glasom nekako odgovori na njegovo pitanje.
« A koji je muskarac koji ti ga je poklonio?»
Muz joj je prisao jos blize s namjerom da sazna istinu. Primio je za ruku, ona se oslobodila tog jako stiska, pogledala ga je izgubljeno, kao da nije bila svjesna toga sta se desavalo oko nje, kao da je zaboravila zivjet!
U medjuvremenu, iza njenih ramena more je se pijenilo od velikih valova, gubila se u tim valovima, tom zvuku i vristanju koje je dolazilo iz daleka …
« Sta je taj prsten?», bio je to glas muza koji ju je pratio u stopu, dok je ona sisla na plazu u setnju. Pratio ju je kao i svi ostali muskarci koji su htjeli da bude njihovo vlasnistvo, kao i svi ostali ljubavnici bez lica. …. I s onih kreveta kojih je ustajala u zoru, s kozom vlaznom od znoja, i usne nikad ugasene od zelje…sve je to bila velika misterija.
I posmatrajuci zadnje zrake sunca kako se tope u moru, izgubljena kao i svaka stvar na ovom svijetu koja se jednom nadje odgovorila je: « Prsten?!... To je samo jedan sjaj… Nista vise…»
Sjednete li ikad sami u sobi u svome mraku, slusate li stare pjesme
vase koje vas podsjecaju na nesto daleko i nedostizno, na neke
ljubavi ne zaboravljene i prijatelje kojih vise nema...?? Tako... Opirnije
Danas bas neki dan D... dosada ziva... malo tu malo na derneku..
lutam ja kad ono ugledam od nekog autora blog i ovo postavljeno...
Prvo sto sam pomislila da je neka sprdnja al eto svasta budali mo... Opirnije
O' tuzna i melanholicna prijateljice Imenovana ocajanjem
Usudjujues se zakloniti srce, sa toliko Zabrinutosti, Barsunastom
boli Koja se povlaci kroz Vrtlog stvoren tvojom pr... Opirnije
Pljescite licemjerni lazovi, pljescite ocima sirom otvorenim i
vasim usnama nasmijesenim. Mislite da ce mi se svidjeti vase
pohvale, naprotiv ja ih prezirem, mrzim tu vasu laznu naklonost.