
Nikako da zaspim od ove vrucine...Prevrcem se po krevetu, ali ne mogu nikako da se namestim...Na kraju, odustajem od pokushaja da zaspim i polako, tiho ustajem, trudeci se da ne probudim sestre. Sedam pored otvorenog prozora i gledam u nebo...
Prelepo - tamno i prekriveno zvezdama, barshunasti svod koji prekriva ovaj pospani grad, pevajuci svoju uspavanq... Oslonila sam glavu na shake i sad razmishljam o svom zivotu...O jucherashnjici - o svemu shto sam proshla...O sutrashnjici - o sevmu onome shto me cheka...Interesuje me buducnost, ta neizvesnost kojom je svako "sutra" obavijeno...
Da li cu ispuniti svoje zelje? Da li ce me negde chekati iznenadjenja? Da li cu proshiriti granice svojih mogucnosti? Da li cu otkriti shta sve svet moze da mi ponudi?
Po mislima mi se tako komeshaju silna pitanja, ispunjavajuci me nekom novom i neobjashnjivom dozom optimizma...Okrecem se i pogledam u njih 2 kako spavaju. Zahvalna sam shto imam tako divne sestre, koje mi nekad zadaju velike glavobolje, ali ja ih obozavam takve...bez obzira na sve, uvek mi je drago shto su tu, shto mogu da rachunam na njih, chak i kad mi skachu ujtru po krevetu, poqshavajuci da me probude....:)
Pogedam u svoje levo...tu iza zida, u drugoj sobi, spavaju moji roditelji...Koliko me nerviraju ponekad, koliko su strogi i tvrdoglavi, buchni i ozbiljni, drago mi je shto su upravo takvi, shto su mi pruzili normalno detinjstvo (koliko god je to bilo moguce u ovoj nashoj ludoj zemlji), shto su uvek tu da me podrze i poguraju kada je teshko, shto veruju u mene i moje potencijale....
Zahvalna sam na svakom novom danu, na svakom sunchanom i toplom jutru...Zahvalna sam na svakom udahu, na svakom osmehu, na svakom koraq... Zahvalna na dugim letnjim nocima i toplim kishama....zahvalna sam na PRAVIM PRIJATELJIMA...
Bez obzira shta sam sve proshla, i da imam shansu da sve ponovim, nishta ne bih menjala. Iza mene je gomila uspomena, lepih i ruznih, ali meni to uopshte ne smeta jer uvek sagledavam pozitivnu stranu toga...Uvek se treba secati lepih stvari, srecnih trenutaka, i ne dozvoliti da se to pokvari nesporazumima ili grubim rechima...
Sad se secam prvog dana u sholi, prvog poljupca, prvog nastupa...Secam se tih nekih proshlih vremena, i sad mi ona donose osmeh na lice...Ono shto mi tada izgledalo kao rushenje celog mog sveta, sada su mi samo sitnice...
Osecam pospanost napokon, ustajem i prilazim mom krevetu...Polako sam se uvukla u (sada) hladnu posteljinu i sa osmehom, zadovoljna zaspala.......
je napisala:
je napisala:
je napisala:
je napisala:evo za sve one koji su se, kao i ja, smorili od ovog budjavog
vremena... kisha je dosadna, pada ceo dan, zahladnelo je naglo, a do
juche smo ishli u shorcevima i kratkim suknjama... i samo nam s... Opirnije
Sunce se polako spushta i, malo po malo, nestaje sa
horizonta...Menja boje, chini se kao da gori, bori se da ne
potone...Nijanse zZute, crvene, narandzZaste se odbijaju o sjajnu,
vodenu povrshin... Opirnije
ljudi moji ja idem na Srebrno jezero u subotu ujutru.....NAPOKON!!!!
posle nekih propalih planova za odmor (sjebalo nas vreme, pa smo za
dan napravili novi plan :D) napokon smo se lepo snashli,... Opirnije
love is like music... everywhere around us...inside us...but it
seems that there's never enough...always wanting more... in every
ray of light on a sunny day...in every drop of war... Opirnije
" Bio je dan, dan kao svaki drugi dan seli smo u kola, sve je bilo
kao san isli smo gradom uz obaveznu salu s'druge strane ulice videli
smo jednu malu on kao uvek, nasmejano lice pre... Opirnije