
Uvek sam se pitao sta to znaci...
Vjerujte mi,ne bih ni najvecem neprijatelju pozelio da sazna...
Uvek sam se pitao za koliko se covjeku citav zivot srusi...
Nazalost,saznao sam...Zelite li da znate?Za jedan mali djelic sekunde...
Kako covjek uspije da bude dugo vremena odvojen od kuce,rodbine,drugara,mjesta gdje je prvi put ugledao svjetlost dana?
Evo odgovor...TESKO...
Ponekad se pitam zasto je sve to moralo da se desi...pitam ali nema odgovora...
Sta je to rodni kraj?
Zaboravio sam...Zaboravio sam i kako izgleda...Nije ni cudo...
Vjerujte mi,mnogo je godinu i 3 mjeseca a da ne osjetis strujanje vazduha iz kraja gdje si prvi put napravio korak,gdje si izgovorio/la svoju prvu rijec...
Ponekad 'uhvatim' sebe kako zamisljam da sam u majkinom zagrljaju...U zagrljaju koji je pun toplote i ljubavi...koji mi daje snagu da nastavim gdje sam pao..
Prokleto jutro...
Opet sam sa drustvom...Blejimo po kraju kao nekad kad smo bili klinci...Pravimo rostilj,pijemo...ali...iako ne zelim zraci jutarnjeg sunca mi obasjaju uplakano lice i shvatam jedno...
To je opet bio prokleti san...San pun emocija,san iz kog ne zelim nikada da se probudim...
Zasto me Bog muci?
Napokon mi se ispunila zelja zbog koje sam prolio bezbroj suza...Mislio sam da sam tog dana bio najsrecniji covjek na svijetu...
Zazvonio mi je telefon i majka mi je rekla ,,SINE,IZABERI IME ZA BRATA'...Zamislite te suze radosnice...Bio sam u jednu ruku presrecan jer sam 11 godina prizeljkivao brata od tetke,
a isto tako sam bio i tuzan jer sam u tom trenutku lezao,daleko od svojih,nepokretan u bolnickoj postelji...Rekao sam samo jednu rijec ,,MILOS'...
Sreca bratova...Jedva cekam taj dan da ga,po prvi put, zagrlim...
Moj andjeo cuvar...
Moja seka...Mislio sam da cu uvjek biti njena zastita...ali Bog nije...Ona je osoba zbog koje sam mnoge noci proveo uz suze...
Zasto?Zato jer u ovom trenutku,kad joj najvise treba bratova cvrsta ruka,ja nisam uz nju...
Zbog toga sam ovaj stih posvetio njoj...
Šalji anđele čuvare svoje
jer je duša duše moje
brani je od zla
Bože kad ne mogu ja
oooo kad ne mogu ja
Bože brani je od zla
Ne mogu da vjerujem...Uvjek sam bio njen oslonac,sve dok nisam posao na taj kobni turnir...
Nikada to ne mogu da zaboravim...Taj prokleti 16.12.2006...Tog dana se moje srecno djetinjstvo neocekivano pretvorilo u najveci kosmar...
Sta se tada desilo?
Desilo se to da su me andjeli napustili samo jedan djelic sekunde...Ovako su novine pisale:
[b]Sredinom decembra prošle godine Davor je teško povrijeđen na međunarodnom džudo turniru u Somboru i sa strunjače hitno prebačen na Banjicu. Tom prilikom Davoru je jedan vratni pršljen iskočio, a drugi nagnječen i nalazi se u teškom stanju. Davor Vuković je na Odjeljenju spinalne hirurgije na Banjici ostao do 20. januara ove godine, a onda je prebačen na liječenje u Klinički centar Podgorica.[/b]
[b]- Bilo je to sredinom decembra prošle godine. U domu Vlatka Vukovića, u zetskom selu Balabani, zazvonio je telefon. Majka Dragana i otac Vlatko su nekako istovremeno krenuli - da čuju vijesti od njihovog Dada, koji je kao predstavnik crnogorskog džudoa otputovao u Sombor na Međunarodni džudo turnir. Vjerovali su, kao i mnogo puta do tada, da će ih njihov jedinac opet obradovati viješću da je pobijedio. Jer, on je znao da radost zbog svake nove medalje najprije podijeli upravo sa njima - sa ocem, majkom i sestrom Katarinom...
Međutim...
Crna vijest iz Sombora je prosto paralisala nesrećne Vukoviće. Nadareni i perspektivni takmičar kluba "Miloš Stanković" iz Zete - Davor Vuković je teško povrijeđen prilikom takmičenja u Somboru i sa strunjače hitno prebačen na Banjicu. Tom prilikom Davoru je jedan vratni pršljen iskočio, a drugi nagnječen i nalazi se u teškom stanju, javljao je njegov trener isprekidanim glasom. Otac Vlatko je zanijemio, majka Dragana takođe. Tužna vijest je za tren obišla Balabane, Golubovce, Podgoricu, sportske radnike, njegove drugove sa strunjače. Sestri Katarini - kad je došla iz škole i vidjela uplakane roditelje - steglo se srce, odmah je shvatila da je njen Dado teško stradao.[/b]
Sta je to bilo?Sudbina,trenutak nepaznje?Toliko pitanja,a ni jedan odgovor...
Jos uvjek ne mogu da vjerujem...Zelio bih da je ovo samo los san ali nije...
Ne zelim vise da budem kukavica...
Zasto bih bio?Svima to moze da se desi...Dosta je bilo lazi...Nema potrebe da se pretvaram...Iako sam povrijedjen imao sam curu...Tada sam shvatio da isti covjek...Da nema potrebe da se krijem iza starih slika...
OVO SAM JA OD 16.12.2006.
DANKE...
_DaDo_
je napisao:
je napisao:
je napisala:
je napisala:
je napisala:Uvek sam se pitao sta to znaci... Vjerujte mi,ne bih ni najvecem
neprijatelju pozelio da sazna... Uvek sam se pitao za koliko se
covjeku citav zivot srusi... Nazalost,saznao sam...Zelite ... Opirnije
Jedna od bolji njegovih pjesama(naravno,prva je SUZE)... Za sve one
imaju potrebu da pokažu samo jedan prst onima koji se igraju sa
njihovim životima već decenijama. Ni dva, ni tri, ni u kom položa... Opirnije
HahahaHahahaHahaha :D:D...Ovi nisu normalni :)...Odavno nisam vidio
bolju reklamu za kompjutere...Najjace mi je kad ga pita za glavu :D
Pogledajte...Valjda se necete pokajati;) Pozz Opirnije
Dobro vece bitange i princeze :) Nadam se da vam je tucanje danas
dobro bilo :D E ovako,slusajte dobro... Primijetili smo da je
zavladao veliki broj youtube blogova koji umjest... Opirnije
Ljudi,mnogo puta mi se desilo da se napijem(ili bolje receno da me
nose :D) ali nikada nisam vozio skejt pod dejstvom
alkohola(iskreno,nisam ga vozio ni trijezan jer ne umijem :D) Zato
je ova... Opirnije